STANDARDNI PLESOVI

U skupinu natjecateljskih standardnih plesova ubrajamo: engleski valcer, tango, bečki valcer, slow foox i quickstep.

Ovi plesovi zahtjevaju tzv. zatvoreno plesno držanje te zajedničko gibanje plesača i plesačice "kao da su jedno". Tehnički se veoma razlikuju od od latinsko - američkih plesova što se na prvi pogled može uočiti i iz položaja stopala: u ST plesovima stopala se drže paralelno za razliku od LA plesova gdje su stopala otvorena tzv. " pet do jedan " položaj.

ENGLESKI VALCER

Engleski se valcer prema nekim izvorima razvio iz bečkog -kao njegova polaganija verzija, dok prema drugima potiče iz Bostona. Kako bilo, na popularnosti je dobio tek nakon prvog svjetskog rata, a 1921.godine odlučeno je da osnovni korak bude: korak,korak, priključak. 1926./1927. popularnost mu je porasla, a osnovni korak je promjenjen u korak,strana, priključak što je pospješilo razvoj novih figura.

TANGO

Tango potječe iz Argetine, a najprije se plesao u Buenos Aires -kom getu " Baria de Las Ranas " i to pod nazivom "Baila con corte " ( ples s odmorom ). Ples se dalje razvijao u dva smjera: " habanera " te " milonga " - prateča današnjem tanga. Evropu je počeo " osvajati " tek 1907., i to najprije francusku obalu, a tek kasnije kada se " kultivirao " i Pariz. U društveni ples ga je peoblikovao tadašnji plesač i skladatelj Camille de Rhynal, a proslavio u svijetu 1912. Rudlfo Valentino. Po stilu se vrlo razlikuje od ostalih standardnih plesova.

BEČKI VALCER

Među društvenim plesovima Bečki valcer ima najdulju tradiciju. Njegovo porijeklo može se povezati s plesovima Landler i Dreher iz XVI. stoljeća. Kao društveni ples predstavljen je u drugoj polovici XVIII. stoljeća u Francuskoj gdje je vrlo brzo i prihvaćen. U Engleskoj još je neko vrijeme bio osuđivan kao " prljavi " ples zbog kontakta plesača i plesačice. U popularizaciji valcera veliku ulogu odigrala je i dinastija Strauss svojom glazbom. U natjecateljske plesove uvršten je 1951. godine. Ime je dobio prema njemačkoj riječi " waltzen " ( njem. vrtiti, kružiti ) i odnosi se na noge, koje se vrte po plesnom podiju.

SLOWFOX

Oko 1910. godine iz Onestep -a i pod utjecajem Rag -a razvio se Foxtrott. Slijedećih su godina muzičari eksperimentirali s ritmom i brzinom muzike pa se početkom 1920 - ih iz foxtrota razvijaju dva plesa: sporiji slowfox i brži quickstep. Ovaj tehnički zahtjevan ples temelji se na dugim, klizajućim, pokretima plesnog para.

QUICKSTEP

Kao što smo već rekli kod slowfoxa, Quickstep je nastao početkom 20 - ih godina prošlog stoljeća iz Foxtrotta, a konačno je oblikovan 1927. godine. To je vrlo živahan i lepršav ples za koji su karakteristični chasse koraci, neke vrste laganih poskoka, brzi okreti, avidljiv je i utjecaj charlestona.