LATINSKO - AMERIČKI PLESOVI

U latinsko-američke natjecateljske plesove ubrajaju se samba, cha-cha-cha, rumba, paso doble i jive (iako paso zapravo potječe iz Španjolske, a jive je sjevernoameričkog porijekla).

Latinsko-američke plesove najčešće plešemo u otvorenom plesnom držanju, što plesačima omogućava veću izražajnost, ali plesač je ipak onaj koji vodi. Tehnički, kao i po karakteru, plesovi se dosta razlikuju.

SAMBA

Samba je tipičan brazilski ples. U početku je bila obredni ples, a na obrednim se svečanostima plesala i po nekoliko dana. Samba se kao društveni ples u Evropi prvi put pojavila 1924, ali se tek 1948 proširila i to u pojednostavljenim obliku. Danas je u Brazilu nacionalni ples, koji se pleše u mnogo oblika. Samba je vesel, razigran ples u kojem do izražaja dolazi gibanje bokova.

CHA-CHA-CHA

Cha-cha je najmlađi od latinsko-ameriških plesova, a nastao je 1953 u Havani na Kubi. To je ritmičan i vrlo temperamentan ples, a nastao je iz mamba.

RUMBA

Rumba potiče iz Afrike, od kuda su je preko Španjolske donijeli na Kubu. U početku se plesala u obliku kvadrata i bila je brža. S vremenom su se razvili i polaganiji oblici - rumba bolero te cuban rumba, koju plešemo danas. Godine 1930 se pojavila u New Yorku, a 1950 je uvrštena u natjecateljske plesove. To je ples zavođenja koji u sebi nosi čitav niz ritmova.

PASO DOBLE

Paso doble potiče iz Španjolske i dočarava borbu s bikovima. To je vrlo slikovit ples u kojem plesač predstavlja toreadora, a plesačica crveni plašt kojim toreador izaziva bika. Paso je živahan, tipično španjolski ples s vrlo izraženim ritmom.

JIVE

Potiče iz sjeverne amerike, a razvio se kao posljedica prodora jazz-a i swing-a 1930-ih godina. Na razvoj ovog pleasa utjecali su boogie woogie, be-bop te jiterbug. Prvi opis jive-a dao je londonski plesač i plesni učitelj Victor Silvester 1944. To je brz i izrazito lepršav i živahan ples.

STANDARDNI PLESOVI

U skupinu natjecateljskih standardnih plesova ubrajamo: engleski valcer, tango, bečki valcer, slow fox i quick step.

Ovi plesovi zahtijevaju tzv. zatvoreno plesno držanje te zajedničko gibanje plesača i plesačice "kao da su jedno". Tehnički se veoma razlikuju od latinsko-američkih plesova što se na prvi pogled može uočiti i iz položaja stoplala: u ST plesovima stopla se drže paralelno za razliku od LA plesova gdje su stopala otvorena tzv. "pet do jedan" položaj.

ENGLESKI VALCER

Engleski se valcer prema nekim izvorima razvio iz bečkog-kao njegova polaganija verzija, dok prema drugima potiče iz Bostona. Kako bilo, na popularnosti je dobio tek nako prvog svjetskog rata, a 1921. godine odlučeno je da osnovni korak bude: korak, korak, priključak. 1926./1927. popularnost mu je porasla, a osnovni korak je promijenjen u korak, strana, priključak što je pospješilo razvoj novih figura.

TANGO

Tango potječe iz Argentine, a najprije se plesao u Buenos Aires-kom getu "Baria de Las Ranas" i to pod nazivo "Baila con corte" (ples s odmorom). Ples se dalje razvijao u dva smjera: "habanera" te "milonga" - preteča današnjeg tanga. Evropu je počeo "osvajati" tek 1907., i to najprije francusku obalu, a tek kasnije kada se "kultivirao" i Pariz. U društveni ples ga je preoblikovao tadašnji plesač i skladatelj Camille de Rhynal, a proslavio u svijetu 1912. Rudolfo Valentino. Po stilu se vrlo razlikuje od ostalih standardnih plesova.

BEČKI VALCER

Među društvenim plesovima Bečki valcer ima najdulju tradiciju. Njegovo porijeklo može se povezati s plesovima Landler i Dreher iz XVI. stoljeća. Kao društveni ples predstavljen je u drugoj polovici XVIII. stoljeća u Francuskoj gdje je vrlo brzo i prihvaćen. U Engleskoj još je neko vrijeme bio osuđivan kao "prljavi" ples zbog kontakta plesača i plesačice. U popularizaciji valcera veliku ulogu odigrala je i dinastija Strauss svojom glazbom. U natjecateljske plesove uvršten je 1951. godine. Ime je dobio prema njemačkoj riječi "waltzen" (njem. vrtiti, kružiti) i odnosi se na noge, koje se vrte po plesnom podiju.

FOXTROT - SLOWFOX

Oko 1910. godine iz Onestep-a i pod utjecajem Rag-a razvio se Foxtrott. Slijedećih su godina muzičari eksperimentirali s ritmom i brzinom muzike pa se početkom 1920-ih. iz foxtrota razvijaju dva plesa: sporiji slowfox i brži quickstep. Ovaj tehnički zahtjevan ples temelji se na dugim, klizajućim, pokretima plesnog para.

QUICKSTEP

Kao što smo već rekli kod slowfoxa, Quickstep je nastao početkom 20-ih godina prošlog stoljeća iz Foxtrotta, a konačno je oblikovan 1927. godine. To je vrlo živahan i lepršav ples za koji su karakteristični chasse koraci, neke vrste laganih poskoka, brzi okreti, a vidljiv je i utjecaj charlestona.